Uži izbor za Nagradu Stjepan Gulin, koja se dodeljuje u okviru šestog izdanja festivala ŠKURE – Šibenske književne ure, objavljen je, a među šest finalista našla se i pesnikinja Jovana Barać sa zbirkom „Atlas odlazaka“. Barać je jedina autorka iz Srbije u ovogodišnjem užem izboru za nagradu koja se dodeljuje za najbolju zbirku poezije objavljenu na štokavskom govornom području.
Šibenske književne ure – Festival ŠKURE biće održan šesti put u Šibeniku od 16. do 19. septembra 2026. godine, a u okviru festivala i ove godine biće dodeljena Nagrada Stjepan Gulin za najbolju zbirku poezije. Na konkursu su se našle zbirke poezije objavljene u periodu od 1. jula 2025. do 30. juna 2026. godine na štokavskom govornom području, odnosno u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji.
Žiri u sastavu Dorta Jagić, Đurđica Čilić i Vladimir Arsenić jednoglasno je odabrao šest zbirki koje su ušle u uži izbor za ovogodišnju Nagradu Stjepan Gulin. U užem izboru su: „Atlas odlazaka“ Jovane Barać (SVI MI, 2026), „Crveni zec“ Draga Glamuzine (V.B.Z., 2026), „Kumulonimbus“ Matije Ivačića (Edicije Durieux, 2026), „Lude pjesme“ Miroslava Kirina (Vuković & Runjić, 2025), „Besmrtnice danas“ Sanje Lovrenčić (Hrvatsko društvo pisaca, 2025) i „Srce na baterije“ Snježane Vračar Mihelač (Hrvatsko društvo pisaca, 2025).
Ovogodišnji izbor obuhvata autore i autorke različitih generacija i poetika, povezujući književne scene četiri zemlje štokavskog govornog područja i ukazujući na raznovrsnost i vitalnost savremene poezije u regionu.
Među izabranim knjigama nalazi se i „Atlas odlazaka“, knjiga prvenac Jovane Barać, autorke iz Srbije koja je ove godine ušla u uži izbor za Nagradu Stjepan Gulin. Zbirka kroz teme gubitka, porodičnog nasleđa i transgeneracijskih obrazaca promišlja različite oblike odlazaka i traganja za pripadanjem. Barać govori o iskustvu smrti kao krajnjem obliku odlaska, ali i o potrebi da se kroz književnost lično iskustvo prevede u univerzalnu priču o gubitku, nasleđu i mogućnosti da se prekinu obrasci koji se prenose kroz generacije.
Prema rečima urednice zbirke Marije Dragnić, njene pesme nastanjuju majke, ćerke, očevi, životinje, mitovi i uspomene, ali ono što ih povezuje jeste uporno traganje za mestom na kojem se može ostati.
„Atlas odlazaka“ nas, kroz poeziju i fotografije iz autorkine porodične arhive, vodi do onih najličnijih i najbolnijih mjesta u nama: do mjesta koja su već toliko puta napuštana, kroz generacije, da su postala opšta mjesta na kojima se srećemo, svi mi.
Marija Dragnić
„Barać nas na tim mjestima dočekuje beskompromisno zagledana u pitanja odlazaka; odlazaka iz ljubavi, iz doma, iz života: je li nas napustila baba ili bezbrižnost, je li hladna majka ili Bog, kolika košta tatina smrt, u dinarima, pa srčanoj valuti? Pjesnikinja nas ne tješi. Samim tim što korača kroz zemlju napuštenih sa „Atlasom odlazaka“ pod rukom, uliva nam hrabrost da se i sami upustimo u suočavanje s gubicima, bez ikakve garancije kakvi ćemo se s takvog putovanja vratiti i u šta će nas ono pretvoriti.“
„Nakon što sam uvidela da se moji izbori najčešće završavaju time da budem napuštena, tragajući za uzrokom, pronašla sam niz emotivnih i fizičkih napuštanja u ženskoj liniji moje porodice, kao i tu veliku reč ‘transgeneracijska trauma’ o kojoj danas toliko pričamo. Ipak, mislim da nismo zauvek određeni porodičnim pričama, već da biramo kako ćemo razumeti ono što nam je prethodilo i šta ćemo dalje s tim. Zbog toga su mi ženski glasovi, predugo utišavani, bili bitni“, objašnjava Jovana Barać.
„U procesu pisanja imala sam iskustvo smrti kao ultimativnog oblika odlaska, jedinog koji je svima zajednički, a o kome nas niko ne uči – kako da je dočekamo i kako da živimo nakon nje.“
Dobitnik ili dobitnica Nagrade Stjepan Gulin biće proglašen/a tokom završne večeri šestog izdanja festivala ŠKURE u Šibeniku, od 16. do 19. septembra.
