Selekcija nazvana po pančevačkim svetionicima donosi snažan autorski film i nagrađivana ostvarenja sa najznačajnijih svetskih festivala
Jubilarni 10. PAFF – Pančevo Film Festival, međunarodni takmičarski festival dugometražnog i kratkometražnog filma, biće održan od 23. do 27. septembra na više lokacija u Pančevu. Program festivala podeljen je u četiri programske celine, a najveći deo čine ostvarenja koja će svoju srpsku premijeru imati upravo na PAFF-u. Ulaz na sve festivalske programe je besplatan.

U glavnoj dugometražnoj takmičarskoj selekciji Svetionici biće prikazano devet filmova – devet jedinstvenih autorskih vizija koje se kreću između stvarnosti i fikcije, proživljenog i izmaštanog, svakodnevice i onostranog. Od Praga, Njujorka i kongoanske Gome, preko austrijskih autoputeva i gruzijskih planina, sve do Kanade, Kolumbije i Argentine, filmovi ovogodišnje selekcije publici otkrivaju nove prostore i pružaju dosad neviđene perspektive na fenomene, događaje i priče iz različitih delova planete, spojene specifičnom poetikom i spremnošću njihovih autorki i autora da istražuju nove forme filmskog jezika, izvan svih ograničenja i žanrovskih obrazaca.
U okviru ove selekcije biće prikazan i film „Minimum Love“ rediteljke Maje Penčič (Maja Penčič), koji je svetsku premijeru imao na festivalu u Jihlavi, gde je osvojio nagradu za najbolju fotografiju, a potom je prikazan i na festivalima Visions du Réel u Nionu i Golden Apricot u Jerevanu.
U ovoj selekciji izdvaja se i „Blue Heron“, debitantski film kanadske rediteljke Sofi Romvari (Sophy Romvari), premijerno prikazan u Lokarnu, gde je osvojio nagradu Swatch First Feature Award, a potom je na festivalu TIFF u Torontu proglašen kanadskim otkrićem. Film je kasnije uvršten i u čuvenu Criterion Collection.

I među ostalim naslovima nalaze se filmovi sa značajnim međunarodnim priznanjima. „The Night Is Fading Away“ reditelja Ramira Sonzinija i Ezekijela Salinasa (Ramiro Sonzini, Ezequiel Salinas) osvojio je Veliku nagradu grada Lisabona za najbolji film na festivalu Doclisboa, a potom i Veliku nagradu na Jeonju International Film Festivalu.
Na istom festivalu „Chronovisor“ Džeka Auena i Kevina Vokera (Jack Auen, Kevin Walker) osvojio je nagradu za najbolji film, nakon što je prethodno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Roterdamu. Na IFFR-u je svoju premijeru imao i „First Days“ Kima Alamanda i Mihaela Karera (Kim Allamand, Michael Karrer).

Na ovogodišnjem Berlinalu, u selekcijama Panorama i Forum, svetske premijere imala su tri filma iz programa Svetionici: „London“ Sebastijana Brameshubera (Sebastian Brameshuber), koji je potom osvojio glavnu nagradu na uglednom festivalu dokumentarnog filma Cinéma du Réel u Parizu, „Trop c’est trop (Enough is Enough)“ Elize Savasave (Elisé Sawasawa) i „Piedras preciosas (Gemstones)“ Simona Veleza (Simón Vélez).

Žanrovski raznovrsna selekcija Svetionici značajan prostor daje i dokumentarnom filmu. „Minimum Love“, „Trop c’est trop (Enough is Enough)“ i „The Wind Blows Wherever It Wants“ različitim autorskim pristupima govore o savremenim društvenim izazovima, od ratnih sukoba i društvenih promena do odnosa prošlosti i sadašnjosti.
Posebno se izdvaja „The Wind Blows Wherever It Wants“ Ivana Bojka (Ivan Boiko), jednostavna i vizuelno prelepa naracija o tradicionalnoj migraciji gruzijskih stočara i njihovih stada, snimana tokom 16 meseci i bez dijaloga. Film je svetsku premijeru imao u selekciji Luminous na IDFA festivalu u Amsterdamu.

Na drugom kraju spektra nalaze se filmovi koji su utemeljeni u fikcionalnim formama i prepoznatljivim žanrovskim postupcima, koji se, međutim, koriste kao polazište za pronalaženje ličnog kreativnog izraza i novih mogućnosti za narativne spojeve, što na kraju dovodi do zabavne dekonstrukcije tih žanrovskih postulata. Takav je „Piedras preciosas (Gemstones)“ Simona Veleza, svojevrsni anti-triler koji kroz nelinearnu strukturu, minimalističku glumu i izraženu vizuelnu estetiku iznova tumači žanr gangsterskog filma.

Između dokumentarnog i igranog filma nalaze se hibridne, dokufikcione forme, koje u selekciji predstavljaju „London“ i „Chronovisor“. „London“ kroz susrete stranaca tokom zajedničkih vožnji austrijskim autoputem donosi minimalistički portret savremene Evrope, dok „Chronovisor“ spaja dokumentarni kolaž, akademski noir i horor-misteriju kroz priču o filozofkinji Beatris Kurt i misterioznom uređaju koji navodno može da fotografiše prošlost.
Eksperimentalni deo selekcije predstavlja „First Days“ Kima Alamanda i Mihaela Karera, audiovizuelna poema koja bez dijaloga prati dve duše između ovog sveta i onostranog, oslanjajući se na pejzaž, pokret, svetlost i atmosferu.

Među temama filmova koji čine takmičarski program Svetionici, publika tako može pronaći skoro sve one osećaje, sudbine i odnose koji prate ljudski život, a samim tim i uslovljavaju tokove civilizacije – rat i njegove posledice, migracije i raseljavanje, porodične veze. Primer za to su „Trop c’est trop (Enough is Enough)“, koji svedoči o životu stanovništva Gome usred rata, „Minimum Love“, koje kroz razgovore mladih u Pragu otvara pitanja ljubavi, seksa, feminizma, rata i klimatske krize, dok „Blue Heron“ prati porodicu čiji se novi početak na ostrvu Vankuver suočava sa sve problematičnijim ponašanjem najstarijeg deteta.

Nazvana po pančevačkim svetionicima na ušću Tamiša u Dunav, selekcija je i svojevrsna metafora: ovi filmovi ne nude gotove odgovore, već osvetljavaju različite delove sveta i podstiču nas da ga pogledamo iz nove perspektive.
Pančevo Film Festival od 2014. godine organizuju filmski radnici i radnici u kulturi iz Pančeva i okoline, okupljeni oko udruženja Pančevački filmski festival, a realizuje se u partnerstvu sa Kulturnim centrom Pančeva. Festival su podržali Grad Pančevo, Fondacija Hartefakt, Delegacija EU u Srbiji, Evropska kuća, Austrijski kulturni forum, Ambasada Švajcarske u Beogradu i drugi prijatelji manifestacije.
