Devet svetionika svetske kinematografije: Takmičarska selekcija „Svetionici“ na 10. PAFF-u

Selekcija nazvana po pančevačkim svetionicima donosi snažan autorski film i nagrađivana ostvarenja sa najznačajnijih svetskih festivala

Jubilarni 10. PAFF – Pančevo Film Festival, međunarodni takmičarski festival dugometražnog i kratkometražnog filma, biće održan od 23. do 27. septembra na više lokacija u Pančevu. Program festivala podeljen je u četiri programske celine, a najveći deo čine ostvarenja koja će svoju srpsku premijeru imati upravo na PAFF-u. Ulaz na sve festivalske programe je besplatan.

Plakat 10. PAFF-a
Plakat 10. PAFF-a; Autorka: Johanna Marcadé-Mot

U glavnoj dugometražnoj takmičarskoj selekciji Svetionici biće prikazano devet filmova – devet jedinstvenih autorskih vizija koje se kreću između stvarnosti i fikcije, proživljenog i izmaštanog, svakodnevice i onostranog. Od Praga, Njujorka i kongoanske Gome, preko austrijskih autoputeva i gruzijskih planina, sve do Kanade, Kolumbije i Argentine, filmovi ovogodišnje selekcije publici otkrivaju nove prostore i pružaju dosad neviđene perspektive na fenomene, događaje i priče iz različitih delova planete, spojene specifičnom poetikom i spremnošću njihovih autorki i autora da istražuju nove forme filmskog jezika, izvan svih ograničenja i žanrovskih obrazaca.

U okviru ove selekcije biće prikazan i film „Minimum Love“ rediteljke Maje Penčič (Maja Penčič), koji je svetsku premijeru imao na festivalu u Jihlavi, gde je osvojio nagradu za najbolju fotografiju, a potom je prikazan i na festivalima Visions du Réel u Nionu i Golden Apricot u Jerevanu.

U ovoj selekciji izdvaja se i „Blue Heron“, debitantski film kanadske rediteljke Sofi Romvari (Sophy Romvari), premijerno prikazan u Lokarnu, gde je osvojio nagradu Swatch First Feature Award, a potom je na festivalu TIFF u Torontu proglašen kanadskim otkrićem. Film je kasnije uvršten i u čuvenu Criterion Collection.

Kadar iz filma „Blue Heron“
Kadar iz filma „Blue Heron“; Foto: PAFF Promo

I među ostalim naslovima nalaze se filmovi sa značajnim međunarodnim priznanjima. „The Night Is Fading Away“ reditelja Ramira Sonzinija i Ezekijela Salinasa (Ramiro Sonzini, Ezequiel Salinas) osvojio je Veliku nagradu grada Lisabona za najbolji film na festivalu Doclisboa, a potom i Veliku nagradu na Jeonju International Film Festivalu.

Na istom festivalu „Chronovisor“ Džeka Auena i Kevina Vokera (Jack Auen, Kevin Walker) osvojio je nagradu za najbolji film, nakon što je prethodno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Roterdamu. Na IFFR-u je svoju premijeru imao i „First Days“ Kima Alamanda i Mihaela Karera (Kim Allamand, Michael Karrer).

Kadar iz filma „Chronovisor“
Kadar iz filma „Chronovisor“; Foto: PAFF Promo

Na ovogodišnjem Berlinalu, u selekcijama Panorama i Forum, svetske premijere imala su tri filma iz programa Svetionici: „London“ Sebastijana Brameshubera (Sebastian Brameshuber), koji je potom osvojio glavnu nagradu na uglednom festivalu dokumentarnog filma Cinéma du Réel u Parizu, „Trop c’est trop (Enough is Enough)“ Elize Savasave (Elisé Sawasawa) i „Piedras preciosas (Gemstones)“ Simona Veleza (Simón Vélez).

Kadar iz filma „London“
Kadar iz filma „London“; Foto: PAFF Promo

Žanrovski raznovrsna selekcija Svetionici značajan prostor daje i dokumentarnom filmu. „Minimum Love“, „Trop c’est trop (Enough is Enough)“ i „The Wind Blows Wherever It Wants“ različitim autorskim pristupima govore o savremenim društvenim izazovima, od ratnih sukoba i društvenih promena do odnosa prošlosti i sadašnjosti.

Posebno se izdvaja „The Wind Blows Wherever It Wants“ Ivana Bojka (Ivan Boiko), jednostavna i vizuelno prelepa naracija o tradicionalnoj migraciji gruzijskih stočara i njihovih stada, snimana tokom 16 meseci i bez dijaloga. Film je svetsku premijeru imao u selekciji Luminous na IDFA festivalu u Amsterdamu.

Kadar iz filma „The Wind Blows Wherever It Wants“
Kadar iz filma „The Wind Blows Wherever It Wants“; Foto: PAFF Promo

Na drugom kraju spektra nalaze se filmovi koji su utemeljeni u fikcionalnim formama i prepoznatljivim žanrovskim postupcima, koji se, međutim, koriste kao polazište za pronalaženje ličnog kreativnog izraza i novih mogućnosti za narativne spojeve, što na kraju dovodi do zabavne dekonstrukcije tih žanrovskih postulata. Takav je „Piedras preciosas (Gemstones)“ Simona Veleza, svojevrsni anti-triler koji kroz nelinearnu strukturu, minimalističku glumu i izraženu vizuelnu estetiku iznova tumači žanr gangsterskog filma.

Kadar iz filma „Piedras preciosas (Gemstones)“
Kadar iz filma „Piedras preciosas (Gemstones)“; Foto: PAFF Promo

Između dokumentarnog i igranog filma nalaze se hibridne, dokufikcione forme, koje u selekciji predstavljaju „London“ i „Chronovisor“. „London“ kroz susrete stranaca tokom zajedničkih vožnji austrijskim autoputem donosi minimalistički portret savremene Evrope, dok „Chronovisor“ spaja dokumentarni kolaž, akademski noir i horor-misteriju kroz priču o filozofkinji Beatris Kurt i misterioznom uređaju koji navodno može da fotografiše prošlost.

Eksperimentalni deo selekcije predstavlja „First Days“ Kima Alamanda i Mihaela Karera, audiovizuelna poema koja bez dijaloga prati dve duše između ovog sveta i onostranog, oslanjajući se na pejzaž, pokret, svetlost i atmosferu.

Kadar iz filma „First Days“
Kadar iz filma „First Days“; Foto: PAFF Promo

Među temama filmova koji čine takmičarski program Svetionici, publika tako može pronaći skoro sve one osećaje, sudbine i odnose koji prate ljudski život, a samim tim i uslovljavaju tokove civilizacije – rat i njegove posledice, migracije i raseljavanje, porodične veze. Primer za to su „Trop c’est trop (Enough is Enough)“, koji svedoči o životu stanovništva Gome usred rata, „Minimum Love“, koje kroz razgovore mladih u Pragu otvara pitanja ljubavi, seksa, feminizma, rata i klimatske krize, dok „Blue Heron“ prati porodicu čiji se novi početak na ostrvu Vankuver suočava sa sve problematičnijim ponašanjem najstarijeg deteta.

Kadar iz filma „Minimum Love“
Kadar iz filma „Minimum Love“; Foto: PAFF Promo

Nazvana po pančevačkim svetionicima na ušću Tamiša u Dunav, selekcija je i svojevrsna metafora: ovi filmovi ne nude gotove odgovore, već osvetljavaju različite delove sveta i podstiču nas da ga pogledamo iz nove perspektive.


Pančevo Film Festival od 2014. godine organizuju filmski radnici i radnici u kulturi iz Pančeva i okoline, okupljeni oko udruženja Pančevački filmski festival, a realizuje se u partnerstvu sa Kulturnim centrom Pančeva. Festival su podržali Grad Pančevo, Fondacija Hartefakt, Delegacija EU u Srbiji, Evropska kuća, Austrijski kulturni forum, Ambasada Švajcarske u Beogradu i drugi prijatelji manifestacije.