Otvorena izložba „Pjetro Gicardi: Neobuzdana lepota“ u Salonu Oto Bihalji-Merin

U četvrtak, 8. oktobra, u Salonu Oto Bihalji-Merin, prostoru Muzeja naivne i marginalne umetnosti u Beogradu, otvorena je izložba „Pjetro Gicardi: Neobuzdana lepota“, na kojoj je prikazano 30 dela iz kolekcije Casa Museo Al Belvedere Pietro Ghizzardi iz Boreta u Italiji, kao i jedno delo iz privatne kolekcije iz Srbije.

Prisutnima su se obratili Senka Latinović, kustoskinja izložbe, Marko Bojić, direktor Muzeja naivne i marginalne umetnosti, dr Ivana Bašičević Antić, inicijatorka izložbe i saradnje dve institucije, kao i Đulija Moreli Gicardi, kustoskinja Casa Museo Al Belvedere Pietro Ghizzardi.

Otvaranje izložbe „Pjetro Gicardi: Neobuzdana lepota“ u Salonu Oto Bihalji-Merin
Foto: Marija Konjikušić

Kustoskinja izložbe Senka Latinović zahvalila se prisutnima i predstavila gošće iz Italije, Lučiju Gicardi i Đuliju Moreli Gicardi.

„Na izložbi možete da vidite 31 delo – 30 iz kolekcije Casa Museo Al Belvedere Pietro Ghizzardi, kao i jedno delo iz Srbije – portret Ilije Bosilja. Takođe, možete pogledati i film o samom umetniku, kroz koji se možete bolje upoznati sa njegovim likom, delom i ambijentom u kome je stvarao“, navela je Senka Latinović.

Marko Bojić, direktor Muzeja naivne i marginalne umetnosti, poželeo je dobrodošlicu prisutnima i posebno istakao tim zaslužan za realizaciju izložbe.

„Želim da se zahvalim Ivani Bašičević Antić na tome što je inicirala ovu izložbu, kao i Senki Latinović i Danici Đorđević Janković, koje su radile na njenoj realizaciji“, rekao je Bojić.

Otvaranje izložbe „Pjetro Gicardi: Neobuzdana lepota“ u Salonu Oto Bihalji-Merin
Foto: Marija Konjikušić

Dr Ivana Bašičević Antić je u svom obraćanju istakla:

„Važno je da se sagleda koliko je neverovatan i inovativan Gicardijev umetnički postupak i do kojih je alata on dosezao – iako van akademskog obrazovanja, ali u potpunosti praćen onim što je podrazumevalo transformaciju klasične slike. Pogotovo ako imamo u vidu da se radi o Italiji, zemlji koja je prvenstveno vezana za klasičnu umetnost i klasičan pristup slici. Inovativnost i avangardnost, koja se najviše vidi kroz upotrebu kolaža, govorila je već tada o njegovom značaju. Mislim da je u pitanju jedan fantastičan opus.“

Đulija Moreli Gicardi je na otvaranju izložbe rekla:

„Želim da se zahvalim Muzeju naivne i marginalne umetnosti, a posebno Ivani, Senki i Danici, što su nam pružili priliku da Gicardija predstavimo u Beogradu i omogućimo lokalnoj publici da vidi i upozna njegov rad. Mislim da su ovakvi trenuci zaista važni kada je reč o autsajderskim umetnicima, ako ih tako možemo nazvati. Ovo su zaista važne prilike za stvaranje i širenje mreža saradnje, kao i za unapređivanje saznanja o tome da se njihova umetnost može posmatrati kao savremena.“

Đulija Moreli Gicardi, dr Ivana Bašičević Antić i Lučija Gicardi
Đulija Moreli Gicardi, dr Ivana Bašičević Antić i Lučija Gicardi; Foto: Marija Konjikušić

Kustoskinje izložbe su Senka Latinović i Danica Đorđević Janković. Izložbu prati bogat katalog sa centralnim tekstom kustoskinje art brut zbirke Centra Žorž Pompidu Kristine Agostineli, kao i uvodnim tekstovima Đulije Moreli Gicardi i dr Ivane Bašičević Antić.

Pjetro Gicardi (1906–1986), koji se danas smatra jednim od najznačajnijih predstavnika evropske autsajderske umetničke scene, rođen je u skromnoj seljačkoj porodici u okolini Mantove. Potpuno samouk, strast prema crtanju i slikanju pokazivao je od najranijeg detinjstva, koristeći boje koje je sam pripremao od čađi, lucerke, zemlje i životinjske krvi.

Najčešće je slikao portrete žena, potpuno anonimnih ili pak čuvenih filmskih zvezda tog vremena, zatim poznate istorijske ličnosti, životinjski svet i autoportrete.

Otvaranje izložbe „Pjetro Gicardi: Neobuzdana lepota“ u Salonu Oto Bihalji-Merin
Foto: Marija Konjikušić

Gicardijevo stvaralaštvo je prvi put šire prepoznato 1961. godine na likovnoj izložbi Città di Guastalla, a 1968. je nagrađen zlatnom medaljom predsednika Republike na nacionalnoj izložbi Città di Luzzara. Baš iz Lucare je poticao i poznati intelektualac i filmski stvaralac, neorealista Čezare Zavatini, koji je zapazio, podržao i promovisao Gicardijev rad.

Godine 1976. izdavačka kuća Einaudi objavila je njegovu autobiografiju „Mi richordo anchora“ („Još uvek se sećam“), koja je 1977. osvojila prestižnu nagradu Premio Letterario Viareggio. Knjiga je adaptirana za pozorišnu scenu, objavljena na ploči i ponovo izdata u izdavačkoj kući Quodlibet 2016. godine.

Gicardijeva dela nalaze se u značajnim međunarodnim zbirkama u Francuskoj, Nemačkoj, Švajcarskoj, Austriji i Japanu, a bila su prikazana na izložbama širom Evrope i sveta. Godine 2025. dokumentarni film „Pietro Ghizzardi: pittore contadino“ („Pjetro Gicardi: Slikar-seljak“) reditelja Mikelea Gandina iz 1965. godine prikazan je u Gran Paleu u Parizu, u okviru Art brut festivala. Ovaj kratki film publika će imati priliku da pogleda i na izložbi „Pjetro Gicardi: Neobuzdana lepota“.


Izložba je otvorena do 6. decembra 2026.

Video izjavu Senke Latinović možete pogledati u nastavku:

Kadrove sa izložbe pogledajte u nastavku:

Naslovna fotografija: Marija Konjikušić