Održana promocija trećeg, finalnog toma dnevnika Pavla Ugrinova „Nulta egzistencija: Dnevnik 1990–2006“

U Biblioteci grada Beograda održana je promocija trećeg i završnog toma dnevnika Pavla Ugrinova, „Nulta egzistencija: Dnevnik 1990–2006“, u izdanju izdavačke kuće Agora. O knjizi su govorili Nenad Šaponja, urednik izdanja, književna kritičarka Slađana Ilić i Pavle Popović, priređivač izdanja i sin Pavla Ugrinova.

Na otvaranju promocije istaknuto je da je reč o jedinstvenom svedočanstvu epohe, koje pruža uvid u istorijske, umetničke i društvene tokove druge polovine XX i početka XXI veka.

Promocija finalnog toma dnevnika Pavla Ugrinova
Foto: Sofija Milinković

Pavle Ugrinov jedan je od najznačajnijih savremenih srpskih proznih pisaca. Pamti se i kao reditelj i jedan od osnivača kamerne scene Ateljea 212 u Beogradu, koja je otvorena 1956. godine njegovom režijom avangardnog komada Samjuela Beketa „Čekajući Godoa“. Bio je i urednik dramskog i serijskog programa Radio-televizije Beograd u zlatnom periodu televizijske drame, sve do početka devedesetih.

Autor je više od dvadeset knjiga i dobitnik brojnih nagrada, među kojima su NIN-ova i Oktobarska nagrada, dok je roman „Fascinacije“ uvršten u Nolitovu ediciju „50 romana srpske književnosti“. Roman „Bez ljubavi“, po mišljenju kritike, spada među najznačajnija dela savremene književnosti. Bio je i redovni član SANU.


Trotomno svedočanstvo jednog vremena

Nenad Šaponja, urednik izdanja, istakao je da je reč o izuzetno obimnom i slojevitom projektu, naglašavajući da dnevnici prate više od pola veka života i rada autora — od dolaska u Beograd, preko osnivanja Ateljea 212 i rada na televiziji, do potpunog povlačenja iz javnog života u poznim godinama i posvećivanja pisanju. Njegovo delo je veliko i važno i zaslužuje da bude čitano.

„Pavle Ugrinov je, uz Pekića i Ćosića, pisac druge polovine XX veka sa izuzetnim romaneskim opusom,“ rekao je Šaponja.

Promocija finalnog toma dnevnika Pavla Ugrinova
Foto: Sofija Milinković

On je podsetio i na dvostruki identitet autora — građansko ime Vasilije Popović i književni pseudonim Pavle Ugrinov.

„Njegovo ime potiče od bliskog prijatelja iz mladosti koji je stradao u nedićevskim radnim logorima u Smederevu 1943. godine. To ime je kasnije postalo njegov književni potpis,“ objasnio je Šaponja. Tako su se formirale dve ličnosti — književna, Pavle Ugrinov, i „zvanična, građanska“, Vasilije Popović. I u jednoj i u drugoj ostavio je dubok trag — kao urednik, stvaralac i učesnik u oblikovanju televizijske drame.


Senzibilitet kao izvor stvaralačkog impulsa

Književna kritičarka Slađana Ilić istakla je izuzetnu osetljivost autora kao ključ njegovog stvaralačkog impulsa:

„Dok sam čitala dnevnike, pitala sam se otkud ta agilnost da se iz dana u dan vodi dnevnik, ali sam brzo shvatila — Ugrinov je bio duboko senzibilan i mnogo više od ‘običnog čoveka’“, navela je Ilić.

Ona je dodala da je ta osetljivost bila izvor njegove stalne unutrašnje nemirnosti:

„Impuls stvarnosti primao je ličnije nego drugi. To je bio uzrok njegove stalne uznemirenosti.“

Promocija finalnog toma dnevnika Pavla Ugrinova
Foto: Sofija Milinković

Govoreći o društvenom kontekstu, Ilić je istakla da Ugrinov precizno beleži „meku represiju“ posleratnog društva, ali i kontinuitet društvenih obrazaca:

„On kaže da se u suštini ništa ne menja i da decenije prolaze, a sve što ostaje jeste neka tamna voda u koju je zagledan.“

Posebno je naglasila njegovu refleksiju o odnosu čoveka i društva:

„Književnost nema moć da koriguje društvena i politička dešavanja, ali traje — i to je dokaz dela Pavla Ugrinova.“

Promocija finalnog toma dnevnika Pavla Ugrinova
Foto: Sofija Milinković

Ilić je istakla da su dnevnici važni i kao dokument vremena, u kojem se prepliću glasovi javnih ličnosti i politički i kulturni događaji:

„Ovi dnevnici su kolaž izjava različitih javnih ličnosti. Kroz njih se vidi kako se ljudi i njihovi odnosi menjaju, ali ciklus se stalno ponavlja – jer je uzrok u ljudskoj prirodi.“

Dodala je i da Ugrinov razotkriva stalnu tenziju između stvaranja i moći:

„Elita, uključujući pisce i umetnike, u kritičnim momentima često teži moći. To je bio problem tada, i danas je isti.“


Rukopis koji je dugo čekao u fioci

Pavle Popović, priređivač izdanja, zahvalio se učesnicima i izdavaču Agori na realizaciji obimnog projekta.

„Ovi dnevnici su dugo stajali u fioci. Ali kada je prošlo dovoljno vremena i kada se stvorila istorijska distanca, postalo je jasno da dnevnici moraju biti objavljeni“, rekao je Popović.

Promocija finalnog toma dnevnika Pavla Ugrinova
Foto: Sofija Milinković

Popović je najavio i program povodom stogodišnjice rođenja autora, u okviru ciklusa „Dani Pavla Ugrinova“, koji će biti održan 12. maja u 18 časova u Klubu RTS-a u Svetogorskoj ulici, uz učešće Slađane Ilić, Vukla Žurića, Nenada Šaponje, Vesne Perić i Jovane Milovančević.