Francuski institut u Srbiji počinje novu sezonu debata o istoriji evropske kulture, koje organizuje u Beogradu i Novom Sadu, povodom gostovanja ugledne francuske intelektualke Emanuele Loaje (Emmanuelle Loyer), profesorke savremene istorije na Sciences Po u Parizu.
Razgovarati o evropskom kulturnom mozaiku znači govoriti o našoj sadašnjosti – o kontinentu previranja, krhkom, a preko potrebnom. U kulturi, kao i u politici, Evropa je ogledalo težnji i ostvarenja. Na nivou celog kontinenta – književnost, film, pozorište, slikarstvo… ukrštaju se i prožimaju, razdvajaju se i ponovo susreću. Kafei i bulevari, od Pariza do Beograda, od Atine do Beča… sva mesta Evrope čine prostranstvo jedne zajedničke kulturne istorije, koja, od sredine XIX veka do danas, doprinosi oblikovanju zajedničkog horizonta.
Okrugli sto u Beogradu biće priređen u Francuskom institutu (Knez Mihailova 31), u utorak, 22. septembra 2026. u 18.30h. U razgovoru sa gošćom učestvovaće Ivan Medenica, teatrolog, profesor na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, Mina Đurić, vanredni profesor književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, i Amos Rajhman (Amos Reichman), direktor Francuskog instituta, kao moderator.
Sutradan, u sredu, 23. septembra, od 18 časova, Emanuela Loaje učestvovaće u diskusiji o evropskoj kulturi u Francuskom institutu u Novom Sadu (Kreativni distrikt, Bulevar despota Stefana 5). Njeni sagovornici biće Tijana Palkovljević Bugarski, upravnica Galerije Matice srpske, i Đorđe Bengin, filozof.
Razgovori će se voditi na francuskom i srpskom, uz obezbeđen prevod. Ulaz je slobodan.
O gošći: Emanuela Loaje
Emanuela Loaje je profesorka savremene istorije na Institutu za političke nauke u Parizu (Sciences Po Paris). Specijalizovana je za kulturnu istoriju savremenih društava. U svojim istraživanjima bavila se umetničkim praksama i politikama, kao i ulogom umetnosti, naročito pozorišta, u procesu sekularizacije društava. Na Sciences Po predaje istoriju u okviru programa Političke humanistike, kao i kurseve posvećene odnosu književnosti i društvenih nauka i transatlantskoj istoriji Francuske i Antila.
Do sada nije prevođena na srpski jezik, pa u nastavku donosimo naslove nekoliko njenih značajnih dela.
Autorka je knjige „Narodno pozorište Žana Vilara. Posleratna utopija“ (1997), a sa Antoanom de Bekom (Antoine de Baecque) napisala je knjigu „Istorija festivala u Avinjonu“.
Drugo važno područje njenog rada čine egzil i transnacionalni intelektualni fenomeni. O toj temi objavila je knjigu „Od Pariza do Njujorka. Umetnici i intelektualci u egzilu, 1940–1947“ (2005).
Autorka je i dela „Klod Levi-Stros“ (2015), biografije slavnog mislioca Kloda Levi-Strosa (Claude Lévi-Strauss), u kojoj povezuje istoriju naučnog znanja, antropologiju intelektualnog sveta, iskustvo egzila i istoriju etnologije u Francuskoj.
Njena knjiga „Nemilosrdna sadašnjost“ (2022) posvećena je modernosti i susretu društvenih nauka i književnosti.
Naslovna fotografija: Promo
