Emil Fetahović , 17. aprila, po prvi put sa svojim bendom dolazi u BitefArtCafe sa spektaklom posvećenim pesmama Zdravka Čolića. Očekuje vas veče ispunjeno energijom, emocijama i bezvremenskim hitovima koji su obeležili pop muziku naših prostora.
Emil već godinama gradi svoj prepoznatljiv scenski izraz kroz ljubav prema pop muzici, a posebno prema repertoaru Zdravka Čolića, koji na nastupima izvodi sa autentičnom emocijom i šarmom koji osvaja publiku gde god da nastupa.
Šira publika ga je dodatno zapazila nakon uloge Zdravka Čolića u filmu i seriji „Toma“, gde je uspešno dočarao duh i energiju jednog od najvećih regionalnih pop izvođača. Upravo ta energija prenosi se i na njegove nastupe uživo, gde publika ima priliku da doživi Čoline pesme u novom ruhu.
Nastup u BitefArtCafe klubu biće jedan od njegovih najznačajnijih nastupa u Beogradu, a publiku očekuje veče nostalgije, emocija i pesama koje svi znamo napamet.
Čola mi se odmah izdvajao jer mi je jednako uvjerljivo zvučao i u sentimentalnim baladama i u momentima kada je potrebno snažnije, gotovo agresivnije pjevanje, iako tada nisam znao ništa o dinamici i tehnici pjevanja u muzici.
Emil Fetahović
Prvi put dolaziš u BitefArtCafe sa nastupom posvećenim pesmama Zdravka Čolića, koliko je za tebe ovo svirka, a koliko lična priča?
U BitefArtCafe sam privatno izlazio i slušao odlične bendove. Među ljudima i kolegama sam shvatio da, kada se BitefArtCafe pomene, to je mjesto gdje idemo slušati provjereno kvalitetnu muziku i svirku. Moje je veliko zadovoljstvo što nastupam na takvom mjestu, a glavni adut su, naravno, pjesme Zdravka Čolića.
Čolin repertoar je deo kolektivnog sećanja ovog prostora. Šta te je lično najviše vezalo za njegove pesme?
Najljepše pjesme na ovim prostorima. Različitost žanrova, od prelijepih ljubavnih arija do puno brzih urbanih pjesasma sa pametno osmišljenim tekstovima.
Zašto baš Čola? Šta je to u njegovoj muzici i energiji što si poželeo da preneseš na svoju publiku?
Priznajem da, koliko moje sjećanje može dobaciti i koliko sam ja tada, kao dječak od sedam-osam godina, uspio percipirati, Čola mi se odmah izdvajao jer mi je jednako uvjerljivo zvučao i kada pjeva sentimentalne balade, gdje glas mora biti nježan, i u momentima kada je potrebno snažnije, gotovo agresivnije pjevanje. Tada sam se koristio ovakvim komentarima, jer nisam znao ništa o dinamici i tehnici pjevanja u muzici.
Prije Čole sam imao svoje favorite u rok muzici, ali kada mi je amidža pustio njegov koncert iz Beogradske arene 2005. godine, shvatio sam da je to sve što sam do tada slušao i gledao objedinjeno u jednom pjevaču.
Emil Fetahović
Publika često kaže da na tvojim koncertima ne sluša „tribute“, već doživljava emociju. Kako uspevaš da pronađeš balans između poštovanja originala i sopstvenog izraza?
Tribute se mora tako zvati jer pjevamo samo njegove pjesme i veče je posvećeno njemu. Što se tiče imitiranja, to nekako ne volim. Kada pogledate nastupe Mika Džegera i Toma Džounsa, vidjet ćete po koji njihov korak i u Čolinom nastupu. To je neizbježni uticaj koji nesvjesno ostane. Ako je s moje strane nešto i svjesno uzeto još u dječijim godinama, ovdje mislim konkretno na vokal, neka to bude od Čole.
Šira publika te je upoznala kroz ulogu Zdravka Čolića u filmu „Toma“, kako je izgledao proces ulaska u tu ulogu?
Bilo je nekako lako i prirodno, jer glumim pjevača, a po zanimanju sam pjevač. Slučajno, u sceni u filmu Čola je imao isto godina koliko i ja tada. U filmu, kao i sada, trudio sam se da, ako kažu da već podsjećam, to bude moja predstava njega, a ne da pokušavam da bude isto, jer je to vjerovatno nemoguće i nije fora.
Da li si tada prvi put zaista „uronio“ u Čolin svet ili je to nešto što si nosio mnogo ranije?
Ne. Već sam pomenuo da to traje od malena. Iskreno, prije Čole sam više imao svoje favorite u rok muzici, tada još više domaćoj nego stranoj. Ali kada mi je amidža, koji je isto jako volio Čolu, pustio video snimak njegovog koncerta iz Beogradske arene 2005. godine, tada sam provalio da ono što sam do tada slušao i gledao sada vidim objedinjeno u jednom pjevaču i da malo toga nedostaje da bi, po mom mišljenju, bilo idealno.
Razlikuje se energija ljudi u gradovima i to je posebno zanimljivo – iste pjesme, ista poruka, ali malo različite emocije.
Emil Fetahović
Koliko ti je to iskustvo promenilo odnos prema sceni i izvođenju uživo?
Već sam prije toga imao dvije godine aktivnog bavljenja cover svirkom pred publikom. To je bio veliki film za koji su, naravno, postojale audicije za uloge. Ja nisam glumac, iako sam se potajno želio okušati i u toj sferi. Naravno, ni u ludilu nisam mogao prognozirati ovako veliki projekat. Mene su zvali, iako sam stvarno mislio da se neko od društva zeza sa mnom. Vidjeli su da sam na jednom takmičenju prethodno pjevao Čolinu pjesmu i to je nekako ostalo najupečatljivije žiriju i auditorijumu. Tako da nije bilo na moju inicijativu, a opet tako prirodno.
Koliko ti je važna energija publike i da li se razlikuje od grada do grada?
Energija publike kao krucijalna ali, sa druge strane najbitnija je i naša energija sa bine, mene i benda. Ako publika to ne doživi, biće to samo jedan običan nastup, što ne smije da se desi ni na velikim, ni na manjim binama. Razlikuje se energija ljudi u gradovima i to je posebno zanimljivo – iste pjesme, ista poruka, ali malo različite emocije.
BitefArtCafe je prostor koji živi za live muziku, šta publika može da očekuje 17. aprila što nije videla na tvojim prethodnim nastupima?
Biće to najprofesionalnija svirka za mene do sada, sa dva prateća vokala i saksofonom, koji će dodatno obogatiti klasičnu postavku našeg benda. Trudit ćemo se da još detaljnije prenesemo atmosferu svake pjesme iz našeg repertoara.
Pripremite se za nastup koji slavi muziku, uspomene i atmosferu jednog posebnog aprila u Beogradu.
Obezbedite svoje mesto na vreme i vidimo se u petak, 17. aprila, od 22h u BitefArtCafe klubu.
Datum: 17.04.2026.
Vrata se otvaraju u 21 čas
Svirka počinje u 22 časa
